Baška na Krku: prvi izlet nakon korone

Korona me je natjerala da bolje istražim vlastito dvorište. Pod “vlastito dvorište” mislim Hrvatsku. Ako si čitala neki od mojih dosadašnjih putovanja, vjerojatno znaš da ja jako volim Hrvatsku. Ali, ponekad se daleke destinacije čine primamljivijima i egzotičnima, pa ih se često pokušavam dokopati.

Mislim da nam je izolacija svima promijenila prioritete i podsjetila nas što stvarno volimo i što nam stvarno nedostaje. Meni je nedostajalo more. I ove prekrasne planine okružene zelenilom. I šetati se po (kako se čini) beskrajnim šetnicama na obali. Umoriti se, slikati hrpu slika dok moj dečko jako strpljivo šeće oko mene. Piti kavu na rivi. Ljutiti se na galebove jer su preglasni, pokušavaju ukrasti sendviče i (ovo je sad najnovije) pokušavaju agresivno srušiti moj dron u nepovrat.

I imam novu perspektivu 🙂 Kupila sam dron! To je nešto što sam dugo željela, ali sam stalno odgađala jer sam se bojala da ga neću dovoljno koristiti. Dron je zapravo baš ono što mi treba da se potaknem da idem više u prirodu, da razvijem svoje fotografske vještine i da više putujem po Hrvatskoj. A to su sve ciljevi na koje se potičem svaki dan. Video ispod je mali preview:

Dečko i ja smo planirali otići na Plitvice (smanjili su cijene pa kao da iskoristimo priliku), ali je bilo ružno vrijeme za vikend pa smo umjesto toga odlučili otići na jednodnevni izlet na Krk.

Išli smo autom

Išli smo autom. Potrošili smo jedan tank plina – 140 kn (imam LPG i litra je bila 3,21 kn) a na autocestu oko 160 kn (imam ENC). I ENC i plin su odlična ideja ako voliš puno putovati autom.

U ovom postu sam malo pisala o tome kako sam odlučila staviti LPG u auto. Od tada smatram da je to bila super odluka, puno je jeftinije putovati. Ono što bih nadodala (što sam kasnije saznala): ako se odlučiš staviti LPG u auto, registraciju auta ćeš plaćati značajno više – naknada za ceste će ti biti puno viša.

Mislim da je ovo super vrijeme za takva putovanja s autom jer je gorivo prilično jeftino.

Posjetili smo Vrbnik (o tome ću pisati idući ponedjeljak) i Bašku. Baška mi je baš(ka) prekrasna. Uvijek mi se činilo da je nekako podcjenjena, a zapravo je mali Rovinj na otoku.

Zašto volim Bašku

  • okružena je planinama
  • ima duuugačku rivu
  • nastavak na ovo gore: ima hrpu kafića gdje možeš popiti kavu i uživati u pogledu
  • dosta je živa – obično ima puno ljudi koji šeću po rivi – dok neka mjesta na otocima mogu izgleda malo prazno i tiho
  • ima prekrasnu dugu šetnicu do kampa gdje je ogromna plaža (skoro sve slike iz ovog posta)
  • ima puno drveća i zelenila po rivi – obožavam kad gradovi i mjesta imaju drvorede

To je hrpa drveća o kojem pričam 🙂 Skoro svi kafići na rivi su uokvireni prekrasnim malim krošnjama.

Gdje popiti kavu – Rebica

Popiti kavu na nekom lijepom mjestu, po mogućnosti uz more je must have za izlet, ako si Annie Kovač. Ovaj put smo popili kavu u Rebici. Čini mi se da Baška ima puno slatkih kafića s lijepim pogledom. Ono što mi se ovdje svidjelo su njihovi slatki stolovi sa slikom ovce.

I još nešto – imaju ormarić sa ključevima gdje možeš ostaviti svoj mobitel na punjenje. Znači imaju četiri mini ormarića – gdje stane samo mobitel. Možeš ga prikopčati na punjač (imaju razne punjače), zaključati i uzeti ključić sa sobom. Možda si to već vidjela, ali meni je to skroz novi koncept i ostala sam oduševljena 😀

Plaža na koju smo naišli u kampu Bunculuka.

Još malo drveća.

Prekrasan pogled na pustu plažu. Ove nijanse mora su mi falile. Ne vidiš često ovakve prekrasne boje 🙂 To ne može ni Pinterest izmisliti.

Pogled na Bašku sa prekrasne rive.

Šetnica prema kampu Bunculuka

Prvo, što je s tim imenom? Bunculuka?! Uglavnom, kad kreneš desno od Baške (da, desno, nemoj molim te počinjati sa stranama svijeta), doći ćeš na šetnicu koja vodi do kampa. Prvo ćeš se šetati pored hrpe fensi kuća, a zatim ćeš pustiti sve te kuće iza sebe, prijeći malo brdo i naći se ispred prekrasnog pogleda na ogromnu plažu. Pogledaj sliku dolje da vidiš što mislim.

Ovo gore je moje remek djelo da skužiš gdje trebaš hodati da bi se našla na toj plaži.

Pogled na plažu u kampu Bunculuka sa šetnice.

Kada smo mi došli na plažu, nije bilo doslovno nikog. Imali smo cijelu plažu samo za sebe. Ok, dijelili smo ju sa par preagresivnih galebova. Mislila sam da dron neće preživjeti taj susret, ali srećom, dobro je.

Plaža je prekrasna. S obzirom da je kamp sada zatvoren, možeš se prošetati i po kampu. To je nešto što ja obožavam. Čak i kad sam doma u Puli, po zimi recimo, volim obići prazne kamp kućice koje me vode u neki drugi svijet.

Svijet gdje se budiš u fensi šatoru, pored mora, gdje piješ kavi na trijemu (trijemu!) i uživaš u pogledu na najljepše more na svijetu.

Baš je bila dobra odluka kupiti taj dron.

Pred kraj kad smo odlazili je postalo malo oblačno. Bilo je toplo, kombinacija sunce – oblaci cijeli dan i taman kad smo sjeli u auto da krenemo nazad prema Zagrebu, počela je padati kiša. Tako da smo iskoristili lijepo vrijeme maksimalno 🙂 Sve se super poklopilo.

To je to

Nadam se da sam te inspirirala za šetnje po prirodi, putovanja po Hrvatskoj, fotografiju, istraživanje svog dvorišta (i doslovno i figurativno). Čujemo se uskoro sa nastavkom – posjet Vrbniku i nadam se da se vraćaš pustolovinama!

Annie

Processing…
Success! You're on the list.

One comment

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s